TAJNI ŽIVOT HRVATICA U DUBAIJU: “Prijateljica i ja živimo ludo, pijemo najskuplja pića, dobivamo prekrasne darove, nevjerovatan nakit, haljine… “

‘Nemam osjećaj da radim nešto loše i to nikako ne bih nazvala prostitucijom nego uzajamnim zadovoljstvom. Nije da me netko tjera na to. Sama sam svoj gazda i to je moje tijelo’, kaže 24-godišnjakinja iz Uagreba za 100posto hr.

Prije koju godinu među domaćim starletama bilo je moderno pohvaliti se gažom u Dubaiju. No većinom su djevojke s ozbiljnijim manekenskim karijerama otvoreno govorile da se tu nije radilo o nekim konkretnim poslovima nego više o druženjima s bogatim arapskim šeicima koji bi to znali dobro honorirati.

Pod krinkom hostesiranja i manekenstva, prostitucijom u današnje vrijeme bavi se sve više mladih djevojaka. Nemoralne ponude zgodne žene dobivaju na svakom koraku, a one malo poljuljanijeg morala lako ponesu ponude vrtoglavih iznosa te ih očara ‘elitino’ društvo i luksuz kojim su okružene, piše 100posto hr.

Dubai, iako poznat po strogim zakonima, idealno im je plodno tlo za, prema njihovim kriterijima, laku zaradu bez puno muke, a daleko od očiju znatiželjne obitelji i prijatelja.

Jedna od njih, 24-godišnjakinja iz Zagreba, ispričala je za 100posto kako stvari funkcioniraju.

“Odrasla sam u obitelji srednjeg sloja. Išla sam u ‘elitnu’ gimnaziju gdje je ekipa većinom bila bogata pa sam nekako preuzela njihov stil života. Oduvijek mi je važno dobro se obući, imati skupe cipele jer, realno, takve su i puno kvalitetnije, a ne vidim zašto bih nosila smeće.

Volim luksuz, od puberteta se krećem u društvu koje ima novca. Bilo mi je jako teško kad bi frendice otišle na skijanje, a ja bih kao jadnica trunula doma. Počela sam odmah nakon srednje raditi, iako sam upisala privatno ekonomiju. Konobarila sam, hostesirala, radila ankete. Što god treba, samo da zaradim. Htjela sam imati svoj novac za svoje gušte.

Profimedia

Roditelji su bili sretni, nisu me nikad gnjavili da dajem za režije ili slično, tako da je moj novac bio samo moj. I na faksu sam ostala u krugu svojih bogatih prijatelja i nisam se puno izdvajala po ničemu. Jedino možda po tome što sam imala manje slobodnog vremena.

Oduvijek sam bila ambiciozna. Želim uspjeti i nikako ne želim završiti kao moji starci s dosadnim poslovima od 8 do 4 i nikakvom nadom da će život ikada biti uzbudljiv.

Na drugoj godini sam se sprijateljila s mojom trenutno najboljom prijateljicom s kojom sam i sad u Dubaiju. Otišle smo lani.

Ona je imala susjedu koja je tamo bila godinu dana i dobro se snašla. Pričale smo puno o tome, maštale… Kad sam dala zadnji ispit rekla sam svojima da odlazim iz Hrvatske do daljnjeg. Mami je, naravno, žao i danas što sam otišla jer sam jedinica, a tata je ok sa svime.

Prijateljica i ja smo našle posao, ne bih govorila što radimo da me još netko ne prepozna, ali se radi o normalnom uredskom poslu.

Zanimljivo je da je tamo prvi radni dan nedjelja, ali i dalje ostaju dva dana u tjednu slobodna pa sam se na to lako navikla. Dubai je skup grad, i novac se brzo troši, ali prijateljica i ja imamo cilj i ne trošimo izvan svojih mogućnosti. Tamo smo isključivo došle uštedjeti i zabaviti se.

Imamo mali stan, ali se dobro slažemo i nije nam to problem. U Hrvatskoj pola plaće ode samo na hranu, a u Dubaiju to baš i nije tako, osnovne su namirnice puno jeftinije.

Najam jednosobnog stana stoji od 65.000 do 80.000 dirhama, odnosno od 13 do 16 tisuća eura godišnje. Prosječna je plaća Hrvata u Dubaiju od četiri do šest tisuća eura ili od dvije do tri tisuće ako poslodavac plaća stan. Naravno, mnogi zarađuju i puno više, mi smo obje tek na početku.

Prilično smo dosadne, zapravo, kad ovako pričam o našim uobičajenim danima, ali kad padne noć onda počinje ono zašto smo zapravo tamo. Tamo postoje brojni klubovi i potpuno je normalno da ti priđe frajer i ponudi novac za druženje. U početku mi je to bilo pomalo i smiješno, a onda sam to shvatila kao svoju prednost.

Skoro ispada da su sve žene koje nisu turistice tamo kao na pladnju. A muškaraca ima svakakvih, ali iz mog iskustva većinom su uglađeni i prilično bogati.

Inače, zemlja je strašno stroga, doslovno se ne smiješ poljubiti na cesti, o alkoholu da ne pričam, ali sva ta pravila ne postoje u noćnom životu. Vlast se očito pravi luda i zatvara oči na sve. Sve je ponuda i potražnja. A potražnje ima…

Naravno da mi pomaže što sam manekenski tip, držim do sebe, idem redovito u teretanu. Izgled nikada nikome nije odmogao. Zato se preko noći pretvaram u fatalnu ljepoticu.

Ako ćemo realno – bogati turisti, bogati poslovnjaci, svi samo žele lijepo meso. To zvuči odvratno seksistički i nekad mi je gadljivo sve to, ali ima i svoju dobru stranu. Prijateljica i ja živimo ludo kao nikad, pijemo najskuplja pića, dobivamo prekrasne darove, nevjerojatan nakit, haljine…

Ponekad muškarci stvarno samo žele naše društvo, a često se i seksamo. No ionako sam slobodna, mlada, nije da pretjerano trpim u svemu tome, ako ćemo iskreno. Pa voljela sam zabrijati i u Zagrebu dok sam bila na faksu. Kao da sam uvijek znala s kim odlazim u krevet.

Uopće nemam osjećaj da radim nešto loše i to nikako ne bih nazvala prostitucijom nego uzajamnim zadovoljstvom. Nije da me netko tjera na to. Sama sam svoj gazda i to je moje tijelo.

iStock

Jako se pazim, kondom je naravno obavezan, frendica i ja imamo svoja pravila kojih se držimo.

Nekoliko puta su mi se tipovi vraćali i po nekoliko puta, pa pitaju adresu. Nju im nikad ne dajem.

Ponekad se samo moram jako kontrolirati da se ne zaljubim jer su neki predobri. Samo mi još treba da patim za nekim.

Nismo mi jedine, ima hrpa naših cura koje to rade, nekad se šokiram kad čujem naš jezik ili srpski u nekom mraku kluba. A znam poneke sresti i na plaži. Ima ih svakakvih, a neke su kao i ja visoko obrazovane.

Svima nam je zajedničko da nam se ne da truniti doma. Znam da su neke našle i frajere s kojima su sad u vezi. Jedna poznanica se baš nedavno udala za Arapa. Stariji je desetak godina od nje, ali u odličnoj formi. Kao bonus mu je što ima novaca da boli glava. Nek’ joj je sa srećom.

Za sad mi je plan s ušteđevinom se vratiti u Hrvatsku pa si kupiti neki stan da ne ginem u kreditu. Ali možda i ja nekog upoznam, tko zna kakva mi je sudbina.”

Izvor: slobodna-bosna.ba

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*