Socijalno-anksiozni poremećaj: Stres može biti veoma jak, gotovo preplavljujući

Za većinu ljudi normalno je da se ponekad osjećaju neugodno ili nervozno u određenim socijalnim situacijama. Držati javni govor pred punom salom ili ući u prostoriju punu nepoznatih ljudi, nije baš najuzbudljivija stvar na svijetu. Ipak, većina ljudi nekako uspije da prođe kroz to. Kod nekih, međutim, stres zbog ovakvih ili sličnih situacija može biti veoma jak, gotovo preplavljujući, čak dotle da neke uobičajene situacije poput ćaskanja sa nekim ili održavanja kontakta očima mogu da dovedu do intenzivnih simptoma anksioznosti kao što su ubrzan rad srca, napetost u mišićima, vrtoglavica, mučnina ili neugoda u stomaku, osjećaj da nam je um prazan i sl.

Kvalitet života

Socijalno-anksiozni poremećaj se može predstaviti kao pretjeran strah koji se javlja u jednoj ili više socijalnih situacija koje uključuju, ali nisu ograničene na razgovor sa nepoznatim ljudima, javno govorenje, jedenje u javnosti, ulazak u sobu punu ljudi, odlazak u školu ili na posao ili sl.

Važno je naglasiti da osoba ne mora da se osjeća anksiozno u svim navedenim situacijama. Nekad možemo biti odlični u razgovoru jedan na jedan, ali se užasavati, recimo, ulaska u punu učionicu ili odlaska na zabavu.

Osobe sa socijalno-anksioznim poremećajem se često brinu o onome što će se desiti prije samog izlaganja socijalnoj situaciji, kao i nakon njenog završetka, analizirajući i katastrofizirajući svoj nastup kao i reakcije drugih ljudi.

image
SOCIJALNA ANKSIOZNOST ČESTA JE KOD MLADIH

Razlozi straha kod socijalno-anksioznog poremećaja su različiti za različite ljude, ali uglavnom proizlaze iz straha od negativne procjene zbog loše izvedbe ili anksioznosti, straha od javnog poniženja ili osramoćivanja, slučajnog uvređivanja nekog i sl.

Zbog osjećaja neadekvatnosti i previđanja negativnih ishoda, osobe sa socijalno-anksioznim poremećajem često izbjegavaju socijalne situacije ili ih doživljavaju izuzetno neugodnim, što može značajno da utječe na njihovu funkcionalnost kao i da značajno smanji vlastito zadovoljstvo kvalitetom života.

Kada je riječ o uzrocima, istraživanja pokazuju da genetika ima određenu ulogu, da stidljivija djeca imaju veću vjerovatnoću da postanu socijalno-anksiozne osobe, kao i djeca sa pretjerano kontrolirajućim roditeljima, da postojanje određenog zdravstvenog ili drugog stanja koje privlači pažnju na izgled ili glas, može da potakne socijalnu anksioznost, kao i rana izloženost neugodi ili sramoćenju u socijalnoj situaciji.

Socijalno-anksiozni poremećaj je prilično čest. Neki navode čak do 13 posto u opštoj populaciji. Prosječna dob javljanja je 11-16 godina, mada mnogi izvještavaju o sličnim ponašanjima i u ranijoj dobi.

Loading..

Traženje pomoći

Socijalno-anksiozni poremećaj može dovesti do većih oštećenja u funkcioniranju ukoliko se ne tretira. Međutim, ljudi se teško odlučuju na traženje pomoći. Jednim dijelom zato što navedene teškoće objašnjavaju normalnom stidljivošću ili karakternom manom, a drugim zato što i sam odlazak kod psihologa može da potakne osjećanja neadekvatnosti i stida koji bi rado izbjegli. Ipak, važno je reći da psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna, može značajno da pomogne u smanjivanju navedenih teškoća.

image
MAJA ALIHODŽIĆ

(Autorica je psihologinja u savjetovalištu Asocijacije XY)

Izvor: oslobodjenje.ba

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*