Tumori štitne žlijezde

Štitna žlijezda, štitnjača (lat. thyroidea) je endokrini (hormonalni) organ i ubraja se u skupinu najprokrvljenijih organa ljudskog tijela. Smještena je u prednjoj donjoj trećini vrata te poput potkove obuhvaća dišnu cijev, dušnik. Štitnjača ima oblik leptira a čine ju desni i lijevi režanj koji su povezani istmusom koji prolazi ispred dušnika i ispod grkljana. Masa štitnjače iznosi u prosjeku oko 20 g. Štitnjača luči dva hormona, tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) koji su građeni od kemijskog elementa joda (I). Ti hormoni štitnjače bitni su za održavanje bazalnog (osnovnog) metabolizma stanica, te na taj način utječu na rast i razvoj organizma, kretanje, spavanje, dišni i kardiovaskularni sustav, mozak, probavu i rad ostalih organskih sustava, to tako da višak hormona ubrzava rad tih sustava a manjak usporava. Samo lučenje hormona štitnjače (T3 i T4) kontrolira i regulira mozak, točnije hipofiza sa svojim tiroid stimulirajućim hormonom (TSH), koja će kod manje količine T3 i T4 hormona u krvi proizvesti više TSH-a i na taj naćin pojačano stimulirati štitnjaču na lučenje T3 i T4 hormona, i obrnuto, kod veće količine T3 i T4 hormona proizvesti manje TSH-a.

Loading..

Tumori štitnjače se dijele na dobroćudne i zloćudne i najčešće su epitelnog porijekla. Od epitelnih dobroćudnih tumora najčešći je folikularni adenom. Epitelni zloćudni tumor (rak, karcinom) štitnjače podijeljen je u dvije skupine: zrele i nezrele karcinome. Zreli karcinomi histološki se dijele na papilarne i folikularne, a zovu se zreli jer sliče na tkivo od koga su nastali i imaju jako dobru prognozu izlječenja ako se na vrijeme dijagnosticiraju i kirurški liječe. Nezreli karcinomi se dijele na medularne i anaplastične, ne sliče na tkivo od koga su nastali i imaju lošu prognozu izlječenja, te na svu sreću izrazito su rijetki u odnosu na zrele karcinome. Rak štitnjače čini 1% od svih zloćudnih tumora, od 100.000 stanovnika obole 3 do 4. Od raka štitnjače oboljevaju sve dobne skupine, no najčešći je od 30-45 god. života. Rak u žena je 2-3 puta češći nego u muškaraca. Rak štitnjače je najčešće uzrokovan djelovanjem više štetnih faktora, kao što su ionizacijsko zračenje, gušavost, kronična upala štitnjače i nasljedni poremećaj funkcije. Tumori štitnjače se klinički manifestiraju: pojavom čvora i pritiska u području prednje donje trećine vrata, otežanim gutanjem i disanjem, promuklošću. Tumori bez simptoma mogu godinama ostati neprepoznati, te se takvi najčešće otkrivaju kod slučajnih ili sistematskih pregleda.

Dijagnostika tumora štitnjače temelji se na:

  1. kliničkom pregledu (inspekcija, palpacija i indirektna laringoskopija/ILS)
  2. hormonalnom statusu štitnjače (T3, T4 i TSH) – kod zloćudnih tumora hormoni su najčešće u granicama normale
  3. ultrazvučni pregled štitnjače i vrata – nezaobilazna dijagnostička pretraga, jer otkriva male čvorove koji se kliničkim pregledom ne mogu otkriti
  4. citološka punkcija po kontrolom ultrazvuka – najvažnija dijagnostička metoda koja razlikuje zloćudne od dobroćudnih čvorova
  5. scintigrafija štitnjače uporabom Tc99 pertehnetata (pretraga funkcije štitnjače) – zloćudni tumori češći su u nefuncionalnim hladnim čvorovima
  6. CT (kompjutorizirana tomografija) i MR (magnetska rezonancija) – pretraga koja se koristi kod velikih tumora radi ocjene proširenosti tumora na okolne organe
  7. vrijednost tireoglobulina u krvi – povišen kod zrelih karcinoma (papilarni i folikularni), dobar za praćenje operiranih bolesnika
  8. vrijednost kalcitonina u krvi- povišen kod medularnog karcinoma.

Liječenje tumora štitnjače:

  1. kirurški
  2. aplikacijom radioaktivnog joda 131 (unutarnje zračenje);
  3. vanjskim zračenjem
  4. kemoterapijom (citostatici)

Kirurško liječenje je metoda izbora za sve tumore štitnjače. Kirurški se može odstraniti jedan režanj štitnjače (lobektomija) ili oba režnja tj. cijela štitnjača (totalna tireoidektomija). Lobektomijom se liječe dobroćudni tumori (folikularni adenom). Svi zloćudni tumori se kirurški liječe odstranjenjem štitnjače u cijelosti (totalna tireoidektomija) i čišćenjem limfnih prostora vrata (disekcija vrata) kod pojave metastaza u limfnim čvorovima vrata. Kod same operacije rutinski se moraju čuvati: povratni živac (bitan za gibanje glasnica) i doštitne žlijezde (luče paratireoidni hormon koji regulira razinu kalcija u krvi). Kod zrelih karcinoma (papilarni i folikularni) 3-4 tjedna nakon operacije učinit će se scintigrafija tijela s radioaktivnim jodom 131 (body scan) za uništenje ležišta štitnjače i možebitnih zaostalih metastatskih stanica. Nakon liječenja bolesnicima se uvodi nadomjesna terapija hormonom levotiroksinom. Potrebna je redovna kontrola kod liječnika s nalazima TSH-a (mora biti niži jer visoke vrijednosti TSH-a mogu stimulirati ponovno stvaranje tumora) i ultrazvukom vrata. Nezreli karcinomi štitnjače (medularni i anaplastični) se kombiniranom terapijom liječe: kirurški, vanjskim zračenjem i kemoterapijom i imaju lošiju prognozu.

U našoj ustanovi kirurgija štitnjače zauzima posebno mjesto. Našu kiruršku filozofiju u zadnjih 35 godina temeljimo na malom ožiljku, kratkom postoperativnom boravku i uspješnom liječenju.

Slika 1 – Prikaz štitne žlijezde i mjesta operacijskog reza:

tm štitnjače 1

 

Slika 2 – Postoperativni ožiljak nakon godinu dana:

stitnjaca2

 

Izvor: cybermed.hr

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*